KAKO SAM SAZNAO DA SAM ROGONJA
Bilo je trenutaka kada mi se moja
žena, Lidija, učinila sumnjivom i kada sam pomišljao da me vara no brzo bih te
i takve sumnje otklanjao misleći kako si to samo utvaram. No neki čudni pozivi
i prekidanje linije kada se ja javim, SMS poruke koje su joj stizale a koje je
ona brzo brisala opet su budile moje sumnje. Inače žena mi je vrlo atraktivna i
bio sam svjestan toga da je mnogi muškarci žele. No da skratim i ispričam vam
kako sam napokon saznao da su moje sumnje bile opravdane.
Izvjesno vrijeme osim svog stalnog
posla honorano sam surađivao s jednim tipom kojeg sam slučajno upoznao preko
nekih poznanika. Neću ovdje namjerno pisati o kakvom je poslu bilo riječi niti
ću spomenuti njegovo pravo ime. Recimo da se zvao Marin. Primjetio sam da kada
bi Marin navratio kod nas doma, a navraćao je često baš zbog posla, moja žena
je na neki čudan način mijenjala svoje ponašanje. Teško mi je objasniti kako je
to izgledalo no ja sam to primjetio iako isprva nisam tome pridavao značaj. Priroda
mog posla je takva da radim u smjenama. To uključuje i noćna dežurstva te rad
vikendima. Tog dana radio sam noćnu smjenu. Marin je navratio do mene na posao
nenajvaljeno. Otišli smo na kavu i pričali uglavnom o zajedničkom poslu. Nakon
otprilike sat vremena on je otišao, kako je rekao, kući a ja sam se vratio na
posao. Tada se probudio taj crv sumnje. Sjedio sam na poslu i razmišljao.
Prošla su možda dva sata a ja jednostavno nisam mogao izdržati. Rekao sam
kolegi na poslu da se osjećam loše i kako ću otići doma a ako bude kakvih
problema neka me nazove.
Sjeo sam u auto i zaputio se kući.
Usput sam stao na benziskoj. Natankao gorivo i odlučio u kafiću, koji je bio u
sklopu benzinske, popiti kavu. Dok sam ispijao kavu pomislio sam kako je sve
ovo glupo i kako su moje sumnje zasigurno neopravdane. No sada više nije imalo
smisla vraćati se na posao. Krenuo sam doma i došavši ispred zgrade gdje smo
stanovali pogledao sam po parkiralištu ne bi li vidio Marinov auto. Nije ga
bilo. Mislio sam, ako mi već jebe ženu nije toliko glup da auto ostavi ispred
zgrade. Došavši ispred vrata stana lagano sam gurnuo ključ u bravu i tiho
otključao vrata. Ušao sam u hodnik koji je bio u mraku. Lijevo su bila vrata
koja su vodila u sobu i ista su bila zatvorena no u sobu se moglo ući i na
druga vrata iz blagavaonice. Tiho na prstima ušao sam u kuhinju i pogledao
prema blagavaonici. Vrata su seotvarala prema meni i bila su gotovo skroz
otvorena. Iz sobe se čulo stenjanje. Stajao sam kao ukopan i osluškivao. Da,
nije bilo greške, bilo je to stenjanje moje žene. Tiho sam se primaknuo
vratima... Iz sobe na pod blagavaonice padala je prigušena svjetlost noćne
lampe. Lagano centimetar po centimetar pomicao sam glavu a činilo mi se da
traje čitavu vječnost. Napokon sam provirio iza vrata. Između nogu svoje žene
vidio sam Marina. U stvari njezine noge bile su visoko na ramenima Marina koji
je u nju žestoko zabijao svoj kurac. On mi je bio okrenut leđima, ona ispod
njega tako da me nikako nisu mogli vidjeti. Ne znam koliko dugo sam promatrao
taj prizor ali nije to dugo trajalo. Koljena su mi se tresla i bojao sam se da
ne padnem. Drhtavih nogu tiho sam se zaputio nazad prema hodniku. Opet sam tiho
otvorio ulazna vrata i izašao na stubište. Činilo mi se da sam tek sad počeo
disati. Uistinu ne mogu opisati taj osjećaj. Nisam koristio lift već sam se
spustio pješice.
Lutao sam kvartom paleći cigaretu za
cigaretom. Napokon sam sjeo na klupu u parku a misli u glavi nikako nisam mogao
srediti. Već se počelo razdanjivati pa sam otišao do obližnje tržnice gdje se
otvaraju prvi kafići. Kupio sam novine i sjeo u kafić. Ispio sam nekoliko votki
držeći novine ispred sebe ali apsolutno ništa pročitao nisam. Kada sam bio
siguran da je Lidija otišla na posao vratio sam se u stan. Opijen votkama brzo
sam zaspao.
Probudivši se prvo sam otišao pod
tuš. Ponovo sam legao u krevet i sada su mi misli bile sređenije. U glavi sam
vrtio film protekle noći. Slika Lidijinih nogu na ramenima Marina stalno mi je
bila pred očima. Moram priznati kako sam i sam bio iznenađen spoznajom da uopće
nisam ljut. Naime što sam više zamišljao tu sliku bivao sam sve uzbuđeniji.
Napokon sam sam sebi morao priznati da to što se Lidija jebe s drugim mene
uzbuđuje. Možda sam i samog sebe tom spoznajom šokirao ali jednostavno to je bilo
tako.
Polako sam počeo slagati kockice i
vračajući film unazad lako sam došao do zaključka da joj Marin nije bio prvi.
Bio sam gotovo siguran za najmanje dvojicu tipova s kojima me prevarila. S
Marinom je veza trajala nešto duže. Bilo je mnoštvo znakova koji su ukazivali
na njezinu nevjeru ali ja sam se pravio da ništa ne primjećujem. Često je
posjećivala frizera, kozmetičara, išla u kupnju... kopajući joj po ladici uočio
sam da je nakupovala dosta sexi rublja. Gaćica, haltera, čarapa, korzeta... S
vremenom se više nije ni libila predamnom se odijevati za izlazak. Čak sam joj
i sam davao komplimente govoreći joj kako dobro izgleda. Nije se protivila ni
tome da ju fotografiram dok se odijeva i sprema za izlazak, kako je govorila, s
prijateljicama na kavu ili obilazak shoping centra. Ponekad sam možda malo
odglumio zabrinutost zbog njezinih izlazaka na što bi se ona kao malo
uvrijedila, jer, za Boga miloga, mora malo izaći i opustiti se u društvu
frendica.
Imao sam želju pratiti je ali nikada
to nisam napravio. Jednom sam sjeo u auto i otišao na mjesto koje se popularno
naziva fukodrom. Dakle mjesto gdje dolaze parovi u autu. Taj fukodrom nalazio
se relativno blizu mjesta gdje smo stanovali a i ja sam dobar dio djetinstva
odrastao u kući koja se nalazila vrlo blizu. Iz daleka sam uočio Marinov
Peugeot parkiran kod jednog ovećeg grma. Tada sam odlučio da ću se jednom poput
ostalih voajera pokušati prišuljati. No dogodilo se to da je veza s Marinom
naglo prekinuta. Naime Marinu se ukazala dobra poslovna prilika kod rođaka koji
je živio u Švedskoj. Tako je Marin otputovao na dulje vrijeme.
Vrlo brzo nakon njegovog odlaska moja
žena Lidija pronašla je honorarni posao koji je rezultirao upoznavanjem novog
ljubavnika. Naime njena najbolja prijateljica Renata pozvala ju je da joj se
pridruži na poslovima tarot linije i sličnih gluposti. Kako taj posao nije bio
obvezujući i nije tražio stalan angažman Lidija je pristala. Radila bi uglavnom
u večernjim ali i noćnim satima. Honorar nije bio nešto posebno ali to i nije
bilo presudno osim toga dodatna zarada, ma kolika bila, dobro joj je došla. No
nakon nekog vremena shvatio sam da ona odlazi kao na taj posao ali novca nije
bilo. Pravdala se da gazdarica kasni s isplatom. Naravno postalo mi je jasno da
stvari nisu onakve kakvim mi ih je Lidija predstavljala.
Nekoliko puta sam autom obilazio već
spomenuti fukodrom ali ona je vjerojatno svoj auto (vozila je Fiata Punta) vrlo
vjerojatno negdje parkirala i ako je i bila s ljubavnikom na jebačini bila je u
njegovom autu. Jednog ljetnog poslijepodneva ipak mi se posrećilo. Uočio sam
njezin Punto. Parkirao sam malo dalje pazeći da moja Corsa ne bude vidljiva.
Vratio sam se pješice. Iz daleka, skriven iza drveta, motrio sam njezin auto.
Bočni prozor bio je otvoren. Bila je sama i pušila je. Mjesto gdje je bila
parkirana nije bilo baš nešto zaklonjeno pa samim tim ni pogodno za sex. Tim
više što je još bio dan. U stvari počeo se spuštati sumrak. Nakon desetak
minuta do njezinog auta parkirao se, činilo mi se, Twingo. Nije bilo dvojbe.
Unutra je sjedio muškarac čije lice nisam iz daleka mogao razaznati. Nije
izlazio. Spustio je prozor, nešto su kratko razgovarali i potom su oba
automobila krenula. Pomislio sam kako odlaze negdje drugdje. No prevario sam
se.
Otišli su uskim poljskim putem
dvjestotinjak metara dalje do mjesta koje je bilo prilično dobro zaklonjeno.
Naime s jedne strane nalazila su se dva-tri drveta i nešto niskog raslinja a s
druge strane bilo je isušeno korito nekadašnjeg potoka. Korito je bilo zaraslo
u gusto grmlje. Parkirali su između drveća, grmlja i tog potočnog korita.
Spomenuo sam već kako sam nedaleko od tog mjesta odrastao i čitav taj kraj, pa
i taj isušeni potok, bili su mi dobro poznati. Pazeći da me slučajno ne
ugledaju došao sam do isušenog potoka stotinajk metara više od mjesta gdje su
bili oni. Kroz gusto granje spustio sam se u potok i lagano, pazeći da ne
pravim buku, krenuo prema njima. Bio sam od njih udaljen možda tridesetak
metara i sada sam ih već mogao čuti. Iz jednog od auta dopirala je muzika.
Nešto su pričali ali nisam mogao čuti što. Istina da sam se malo izgrebao po
rukama i licu provlačeći se kroz zarasli isušeni potok ali nije mi smetalo.
Osjećao sam se kao klinac koji radi nešto što ne smije. Bio sam uzbuđen i srce
mi je lupalo kao ludo. Sada sam već bio prilično blizu i hodao sam bukvalno
centimetar po centimetar pazeći da ne napravim buku koja bi ih mogla otjerati.
Na jednom mjestu sam se uspuzao prema van. Ležao sam potrbuške iza granja koje
mi je ostavljalo prostora da ih mogu vidjeti. Na travi pored auta bla je
rasprostrta deka. Lidija je stajala oslonjena leđima na njegov automobil. On ju
je jednom rukom držao oko struka a drugom je otkopčavao hlače. Razmijenjivali
su poljupce i nešto tiho govorili. Njemu su vrlo brzo hlače spale ispod dupeta.
Pomogao joj je skinuti majicu i Lidija je ostala u grudnjaku. Na sebi je i
dalje imala suknju. Tip je lagano drkao svoj kurac koji je postajao sve veći i
prislanjao ga je na njezin goli trbuh. Zavukao joj je ruku ispod suknje u
gaćice. Čuo sam kako joj govori neka mu ga poljubi.
Lidija je kroz smijeh tu njegovu
želju odbijala učiniti. Čuo sam kako mu govori da nema mnogo vremena. Rukom joj
je pokušao glavu spustiti na svoj kurac. Sada sam mogao uočiti da je tip mlađi
od nje, i to poprilično. Objema rukama primio ju je za ramena i prilično grubo
je spustio na zemlju. Napokon je popustila. Kleknukla je ispred njega i njegov
kurac završio je u njezinim ustima. Rukama ju je držao za glavu i nabijao je na
kurac. Tada sam čuo kako joj govori da skine gaćice. Protivila se govoreći kako
je trebao doći ranije a ne kasniti. On se opravdavao poslom koji ga je zadržao.
Čuo sam kako joj govori da je ionako neće pustiti da ode dok ju ne pojebe.
Napokon je popustila. Ustala se i zadigavši suknju skinula gaćice. Spustila se
na koljena i oslonila na laktove, dakle u pseći položaj kao prava kuja. On joj
je zadigao suknju otkrivši joj guzu koja je bila tog trenutka okrenuta točno
prema meni. Lijevom rukom drkao je svoj kurac a desnom je trljao njezinu pičku.
Gurnuo joj je prst i Lidija je glasno uzdahnula. Kleknuo je iza nje kurcem joj
mazeći guzove. U sljedećem trenutku žestoko je svoj kurac zabio u nju. Gotovo
je kriknula. zabijao se životinjski u nju i njezino tijelo se trzalo prema
naprijed. Klečala je oslonjena na laktove i glasno stenjala. Osim Lidijinog
stenjanja jasno sam mogao čuti ono karakteristično šljapkanje koje nastaje kada
kurac ulazi duboko do jaja u vlažnu pičku. Nisam siguran koliko je to trajalo
ali znam da je svršio u nju. Ustao se navukao hlače i otišao je do auta. Lidija
je također ustala rukama pridržavajući suknju. Čuo sam kako mu govori da joj
doda maramice. Pružio joj paket papirnatih maramica kojima je trenutak kasnije
brisala sluz i spermu koja joj se cijedila iz pičke. Tada sam ja u svom
skrovištu, ni sam neznajući kako, proizveo šum koji me skoro otkrio. Priljepio
sam se uz zemlju i gotovo da sam prestao disati. Čuo sam kako mu govori da je
nešto čula. On je odgovorio da je možda neka životinja ili čak neki perveznjak
na što se glasno nasmijao. Lidija je navukla gaćice dok je on smotao deku.
Pitao ju je kada će se opet vidjeti na što mu je Lidija odgovorila da će ga
nazvati. Sjeli su svaki u svoj auto on je odmah otišao a Lidija je ostala još
nekoliko minuta popravljajući šminku i frizuru. Bio sam izgreban i prljav od
zemlje ali i uzbuđen pa mi to nije smetalo. Pod dojmom onoga što sam vidio
otišao sam do auta i krenuo doma.
Želio sam negdje usput stati kako bi
popio piće jer mi je zbilja trebalo ali obzirom da sam bio prljav i izgreban
odustao sam od tog nauma. Vozio sam polako te sam još napravio dva kruga oko
kvarta sređujući dojmove. Lidija je već bila kod kuće. Ušavši u stan samo sam
doviknuo da sam stigao i otišao u kupaonicu. Istuširao sam se i donekle sanirao
ogrebotine. Naravno, Lidiji nisam ni dalje ništa govorio.
Dakle više nije bilo nikakve sumnje.
Kako sam u priči broj dva opisao, vidio sam Lidiju kako se ševi s ljubavnikom.
Vidio sam i njega međutim nisam znao tko je on. Lidija je bila uvjerena da ja
ništa ne znam i nastavila je sa svojom nevjerom. Sve češće je izlazila s
prijateljicama na kavu, u shoping, dulje je ostajala na poslu a sigurno je
koristila vrijeme kada sam ja bio na poslu. Pogotovo vikendima. Ponekad bi s
posla nazvao doma i naravno nje nije bilo kod kuće. Jednog dana mi je rekla
kako ide preko vikenda na seminar koji kao organizira njezina sindikalna
podružnica. Otputovala je u petak i vratila se tek u ponedjeljak poslijepodne.
Da bi bila što uvjerljivija angažirala je i svoju najbolju prijateljicu Tamaru.
Znale su se još iz školskih dana. Jedne večeri otišla je kod Tamare a koji
sat-dva kasnije nazvala me Tamara i rekla kako će Lidija prespavati kod nje i
kako se nada da nemam ništa protiv. Tamara je bila rastavljena i živjela je na
drugom kraju grada.
Jedne večeri dok je Lidija navodno
bila kod Tamare odlučio sam malo prekopavati po njenom ormaru. Bilo je tu jako
zanimljivih stvari. Novi i vrlo skupi korzeti, gaćice, halteri, cipele s
visokom petom, čizme, haljine, odjevni predmeti od kože... Malo sam prekopavao
i po džepovima njenih jakni. U jednom džepu pronašao sam podsjetnicu na kojoj
je pisalo: caffe bar-club "Marilyn". Zapisao sam adresu bara i
brojeve telefona. Nekoliko dana kasnije kada sam bio slobodan a ona na poslu
odlučio sam otići do tog bara. Bar se nalazio u perifernom dijelu grada. Ni
malo privlačan kvart. Spomenuti bar nalazio se u sklopu jedne velike kuće. Kuća
je bila, kako rekoh velika, i lijepo uređena. S prednje strane ulazilo se u bar
a s bočne se nalazila automehaničarska radionica. Odlučio sam ući. Bilo je
jutro oko devet sati i nije baš bilo gostiju. Jedan gost sjedio je na barskoj
stolici u uglu i čitao novine. Moram prizanti da je lokal bio jako dobro
uređen. Prednji dio bara sačinjavao je dugački šank ispred kojeg su bile
nanizane barske stolice. Osim toga bilo je tu nekoliko stolova. Uz šank bio je
prolaz koji je vodio u puno veći prostor. Lijevo su bila dva-tri biljarska
stola a desno separei, ravno do kraja dolazilo se do stepenica koje su vodile
na galeriju gdje je bilo još nekoliko stolova i veliki akvarij s ribama.
Za šankom je bila žena od kojih
pedesetak godina. Naručio sam kavu i uzeo jedne od novina koje su se tu
nalazile. Iza u sali neki klinci igrali su biljar. Uskoro je čovjek koji je
čitao novine izašao. Tada sam se odlučio obratiti ženi iza šanka. Pitao sam je
zna li možda da tu u ovaj lokal dolazi jedna zgodna plavuša? Upitno me je
pogledala a u pogledu joj se isčitavala sumnja. Trenutak je oklijevala a onda
me pitala mislim li možda na Lidiju. Potvrdno sam odgovorio a ona me pitala
zašto se zanimam za nju. Nisam imao namjeru reći da sam ja Lidijin suprug a još
manje suprug rogonja. Rekoh da smo prijatelji i da je trebam zbog nekog posla a
ona sama mi je spomenula da zalazi u ovaj bar. Žena je napokon odlučila
progovoriti. Rekla je kako već izvjesno vrijeme Lidija redovito dolazi u oavaj
bar. Počela je dolaziti sa Miljenkom koji radi u radionci s druge strane kuće.
Pravio sam se naivan i pitao tko joj je taj Miljenko? Odgovorila je kako je on
njezin ljubavnik u stvari jedan od ljubavnika. Upitno sam sad ja pogledao nju...
Kako jedan od ljubavnika? Ispričala mi je kako je Miljenko s njom počeo
dolaziti u bar ali vrlo brzo Lidija je zapela za oko vlasnicima kafića.
Vlasnici su bila dva brata. Nakon nekog vremena počela je ljubovati s jednim i
drugim bratom a Miljenko nije imao ništa protiv ili nije smio imati ništa
protiv. Zadovoljio se time da je dijeli s njima.
Zaboravio sam reći da sam ženu iza
šanka, Marina se zvala, počastio pićem. Rado je prihvatila moju ponudu i nakon
dva Amara već smo razgovarali kao stari znanci. Rekao sam kako me zanimaju
detalji i bi li mi mogla o svemu nešto više ispričati. Odgovorila je kako se
boji da neće imati neugodnosti jer ona ovdje povremeno radi i novac joj dobro
dođe a mene ne poznaje. Uvjerio sam ju kako nema razloga bojati se i da će sve
što mi bude rekla ostati samo između nas dvoje. Napokon je rekla kako će mi sve
ispričati ali ne ovdje. Radila je do dvanaest sati a nakon toga ako želim neka
je sačekam u kafiću koji se nalazio dvije ulice dalje.
U kafiću koji mi je Marina opisala
bio sam točno u dvanaest sati. Već je prošlo pola sata i mislio sam da neće
doći. No tada se ipak pojavila. Sjeli smo u jedan od separea i naručili piće.
Pričala mi je o razuzdanim zabavama koje su se organizirale u baru nakon radnog
vremena. Lidija a ponekad i njezina prijateljica bile su glavne zvijezde. Po
opisu sam shvatio da je ta prijateljica Tamara. Gazde bara bili su vrlo izdašni
i široke ruke. Oni su bili ti koji su Lidiji kupovali sve one stvari.
Inzistirali su da uvijek izleda sexi i jebozovno. Jebali su je obojica braće.
Ponekad pojedinačno a ponekad i obojica zajedno. Jednom su je ševili na
biljarskom stolu, koji sam i sam vidio u baru. Ševili sva trojica. Oba brata i
Miljenko. Braća su se zvala Vinko i Roko. Dakle Vinko, Roko i Miljenko su se
izredali na njoj i to pred publikom na stolu za biljar. Vinko i Roko imali su
dosta poznanika koji su bili puni para a neki od njih bili su prilično sumnjive
face. Kada sam Marinu upitao što joj to znači "sumnjive face", kazala
je kako misli da su to ljudi koji se bave raznim mutnim poslovima i sumnjivam
radnjama jer, za neke od njih se u lokalu i policija raspitivala. Pitao sam je
je li Lidija bila i s nekim od njih? Naravno, odgovor je bio potvrdan. Ali to
nije bilo pravilo. Lidija je, kako je rekla Marina, pripadala Vinku i Roku a
samo neke, posebne goste, su znali "počastiti" s Lidijom. Ostali su
samo mogli gledati. No zato je tu bila Tamara koja je povremeno dolazila i bila
na raspolaganju ostalima za što su je obilno znali nagraditi. Jednom prilikom
se zabava poprilično razuzdala, Tamara i moja Lidija međusobno su se mazile,
skidale, dirale i ljubile po sisama što je goste napalilo preko svake mjere.
Kada su vidjele da je vrag odnio šalu obje su htejele otići no uspjele su stići
tek do parkirališta. Momci su ih tu zaustavili i tu na parkingu su im njih
dvije pušile kurčeve.Tek kada su ih obje pošteno zalili spermom pustili su ih
da odu kući. Nakon toga Lidija jedno vrijeme nije dolazila u lokal.
Nakon mog posjeta u caffe baru
"Marilyn", kojeg sam opisao u prethodnoj priči, osjećao sam se čudno.
Nisam baš bio siguran da je sve to što se događa pod Lidijinom kontrolom i
osjećao sam da bi stvari mogle krenuti u nekom neželjenom smjeru. Osim toga te
moje slutnje potvrđivala je i sama Lidija. Djelovala je nekako zabrinuto, bila
je često nervozna, izlazila je manje a nakon sms poruka ili poziva na na
mobitel djelovala je još zabrinutije. U svakom slučaju događalo se nešto a ja
sam se lomio mišlju da li da joj kažem sve što znam ili da i dalje šutim.
Njezine ranije avanture bile su, recimo to tako, normalne. Kada kažem normalne
onda mislim na to da je to bio sex s ljubavnikom, a sve se događalo u
diskreciji i tišini. Ovo sad što se događalo to više nije bilo tako, a njezino
ponašanje moglo bi se slobodno nazvati raskalašenim i neodgovornim. Kasnije sam
saznao i shvatio da je tome uvelike pripomogla njezina prijateljica Tamara.
Lidija je uzela nekoliko slobodnih
dana. Nije odlazila na posao ali nije nigdje ni izlazila. A onda sam se jednog
dana došavši s posla uistinu neugodno iznenadio. Došavši kući za stolom u
dnevnoj sobi sjedila su dvojica mladića. Jedan od njih bio je njezin ljubavnik
kojeg sam opisao u prvoj priči a vidio sam ga s Lidijom kod isušenog potoka,
drugi mladić bio mi je skroz nepoznat. Lidija nas je upoznala ali ja sam
naravno već znao da se lik zove Miljenko. No niti ona a niti on to nisu znali.
Lidija mi je odmah započela priču o tome kako je Miljenko mehaničar koji joj je
održavao auto te je sad kao navratio jer mu je ona spominjala da bi prodala auto.
To je dijelom bila istina jer njezin auto smo namjeravali prodati i kupiti
nešto drugo mada ništa konkretno oko toga nismo dogovorili. Lidija mi je
djelovala nekako blijeda i nervozna. Puno je pričala. Momci se nisu se dugo
zadržali. Miljenko je postavio još nekoliko pitanja vezanih uz auto nakon čega
je rekao kako će nazvati idućih dana. Pozdravili smo se i otišli su. Kada sam
Lidiji počeo postavljati više pitanja vezana uz Miljenka još više je
problijedila i nastojala izbjeći daljnji razgovor.
Napokon sam joj odlučio reći nešto
ali nikako otkriti sve što znam. Navečer sam opet započeo priču o Miljenku i
sad je ona postala vidljivo sumnjičava. Rekao sam joj otvoreno kako mi se čini
da Miljenko nije došao baš zbog automobila i kako želim da mi kaže o čemu se
točno radi. Najprije je sve negirala ali vidjevši da se upliće u laži i da joj
ne vjerujem, oči su joj se napunile suzama. I nadalje sam je nastojao ohrabriti
da mi kaže što je točno bilo između njih i u čemu je problem. Konačno je rekla
kako joj se Miljenko već dulje vrijeme nabacuje. Pozvao ju je nekoliko puta da
izađu na piće i izašla je nekoliko puta s njim ali on je to krivo protumačio...
Naravno držala se te priče ne želeći priznati da su bili, ili možda još uvijek
jesu, ljubavnci. Ja ni nadalje nisam želio otkriti sve karte. Rekao sam joj
kako ću ga nazvati i osobno s njim popričati. Na to je skočila kao oparena.
Nikako joj se nije svidjela ta ideja i uvjeravala me kako za to nema potrebe
već će to ona sama riješiti, tj. kako je već to riješeno.
Idućih dana sam preko Marine iz
kafića saznao broj telefona mehaničarske radionice koja se nalazila pored
kafića a u kojoj je Miljenko radio. Odlučio sam ga nazvati. Predstavio sam mu
se i rekao mu kako želim s njim razgovarati a vezano uz prodaju auta. Onako
preko telefona činilo mi se da je dečko iznenađen. Malo je okolišao no napokon
smo dogovorili susret. Sastali smo se na terasi jednog zgodnog restorančića
koji se nalazio relativno blizu mjesta gdje sam vidio njega i Lidiju prilikom
sexa. Došao je sam. Djelovao je pomalo sumnjičavo. Nisam imao namjeru puno
okolišati. Jednostavno sam mu rekao kako znam za njega i Lidiju, kako Lidiji
nisam ništa rekao ali obzirom da je u posljednje vrijeme prilično razdražljiva,
nervozna i potištena odlučio sam progovoriti. Također sam mu rekao kako sam
siguran da je on uzrok njezinih problema.
Miljenko je šutio i nije pokušavao
ništa negirati. Kada sam završio on je malo šutio i bilo je očito da je
nervozan. Napokon je odlučio i on biti otvoren. Priznao je da je Lidiju upoznao
preko Tamare i da se zaljubio u nju. U početku joj se udvarao, nazivao je, slao
joj SMS-ove. Izašli su nekoliko puta na piće a onda postali i ljubavnici.
Toliko mu se svidjela da ju je počeo nagovarati da se rastavi od mene i počne
živjeti s njim. Lidija mu je kao davala neke nade u tom smislu a onda je
napravio grešku time što ju je odveo u već spomenuti caffe bar. Tamo su odamah
na nju oko bacili Vinko i Roko, vlasnici kuće i bara. Za razliku od njega oni
su imali mnogo novca i jednostavno su je "kupili" skupim darovima. On
se morao zadovoljiti time da je dijeli s njima. No usprkos svemu on je i
nadalje zaljubljen u nju i bio bi spreman živjeti s njom samo ako bi ona to
željela. Pokušao sam mu objasniti kako je sad to gotovo i kako bi bilo ok da je
pusti na miru. Kada sam to rekao samo se nasmijao rekavši kako ja mnogo toga
još ne znam. Tijekom razgovora shvatio sam da mi je spreman ispričati razne
pikanterije vezane uz Lidiju a najviše zato kako bi ja popizdio i rekao mu neka
je vodi sa sobom jer mi se gadi. Vrlo lako sam ga pročitao. Rekao sam kako ja
već znam mnogo toga. Pitao me je znam li za njene izlete u Crikvenicu ili
vikende u Francuzovoj kući? Taj Francuz bio mi je nepoznanica. Miljenko mi je
rekao kako je Francuz tip koji je dugo godina živio u Francuskoj. Tamo je
zaglavio u zatvoru te je nakon odslužene kazne deportiran je u Hrvatsku. On je
bio stari prijatelj Vinka i Roka. Kada se pojavio u kafiću postao je glavna
zvijezda a vrlo brzo je okrenuo (poševio) najprije Tamaru a potom i Lidiju.
Miljenko je zatražio moj mail kako bi mi putem interneta poslao neke slike ako
ih želim vidjeti. Dao sam mu mail i obećao je kako će mi već navečer poslati
fotografije a onda se možemo opet naći da mi ispriča detalje ako me budu
zanimali. Naravno, sve me je to jako zanimalo. Dogovorili smo se da ni on a ni
ja do daljnjega Lidiji ne spominjemo ovaj naš susret. Razišli smo se u miru.
Kasno navečer kada je Lidija zaspala otišao sam do kompa. Miljenko je održao
obećanje i poslao je fotografije.
Nisam bio iznenađen kada me Miljenko
nazvao na mobitel. Znao sam da ga živo zanima moje viđenje svega što mi je do
tada ispričao ali i rekacija na fotografije koje mi je poslao. Našli smo se na
istom mjestu kao i zadnji put. Možda sam se varao ali činio mi se pomalo
razočaran činjenicom da nisam burno reagirao na njegove priče i poslane slikice.
Naravno da nije izdržao jer, želio je znati što mislim o fotografijama.
Odgovorio sam mu da na sve, uključujući fotografije, reagiram otprilike kao i
on. Začuđeno me je pogledao. Kazao sam mu kako je Lidija dobra pička i tu nema
dvojbe, zatim kako je on zaljubljen u nju, te s jedne strane pomalo ljubomoran
što je mora dijeliti s drugima a s druge strane uživa u spoznaji da je drugi
jebu, voli to gledati, fotografirati i uživa u tome. Skroz se uozbiljio i uopće
nije bilo dvojbe oko toga da sam pogodio u srž stvari. Kratko je šutio a onda
rekao:- "da , moram priznati da je to uglavnom točno samo ipak postoji
bitna razlika". -Koja, upitao sam.
"Lidija meni nije žena, tebi
jest... tebe je prevarila kao muža a mene ne vara, već ja od samog početka znam
s kim se jebe, kako, kada i gdje".
Pa dobrim dijelom je bio u pravu,
morao sam to priznati. No odgovorio sam mu kako mi u konačnici to ne smeta.
Nastojao me je i dalje isprovocirati konstatiravši kako ja dakle pristajem biti
u braku sa ženom za koju znam da je kurva? Upotrijebio je baš tu riječ, kurva.
Pitao sam ga zašto je naziva kurvom a s druge strane bio je spreman s njom i
živjeti. Odgovorio je kako su ga uvijek palile kurve i zato bi mu Lidija u
potpunosti odgovarala s tim da bi je nakon nekog vremena, kada se oboje zasite,
pretvorio u dobru i vjernu ženu. Sjećanje na dane kada su je drugi rasturali
samo bi ga iznova rajcalo. Pitao sam ga misli li zbilja da bi se ona s vremenom
skroz promijenila? Kazao je, ako ne milom onda silom. Nastupao je drsko i
bezobrazno, ali znajući da to radi ciljano nisam se dao isprovocirati.
Pitao sam ga želi mi nešto više reći
o tom Francuzu te o izletima na more? Naravno da je to jedva dočekao. Dakle tom
Francuzu, liku s kriminalnim dosjeom, nije trebalo dugo da se zainteresira za
atraktivnu plavušu koja je često navraćala u kafić njegovih prijatelja, Roka i
Vinka. Kafić su znali zatvoriti i prije kraja radnog vremena a tada je u lokalu
ostajalo samo odabrano društvo. Vinko, Roko, Francuz sa svojim društvom i
desetak prijatelja te poznanika između kojih je bio i Miljenko. Lidija je često
dolazila na te zabavice s Tamarom. Francuz je također dovodio razne nepoznate
dame. Lidija i Tamara su u početku bile tu da poslužuju goste za što su bile
obilno nagrađivane. S vremenom Lidija više nije posluživala goste već je
uglavnom vrijeme provodila za stolom Francuza koji se nije libio pipati je,
zavlačiti joj ruku ispod košulje ili u gaćice a sve to na radost prisutnih
gostiju. Ponekad bi se cure morale skinuti skoro do kraja, naravno i Lidija, te
tako razgolićene fotografirati se s polupijanim muškarcima. To im nije padalo
teško jer su za to bile financijski nagrađivane. Uz finacijsku potporu dobijale
su i razne poklone u vidu nakita, odjeće, obuće ili čak sexi rublja.
Pitao sam ga da li je tu bilo i sexa?
Odgovorio je da u početku i nije. Uglavnom bi Francuz izašao s Lidijom van,
odvezao je prema kući i onda je negdje usput pojebao. Nakon nekog vremena kada
bi malo više popio odveo bi Lidiju iz kafića na kat kuće, u sobu. Vratili bi se
nazad, nekada za pola sata a nekada za sat ili čak dva. Lidija je pomalo gubila
ritam. Jer, nakon što bi je gore u sobi pojebao Francuz, Miljenko je bio taj
koji ju je pratio kući a još uvijek ju je smatrao svojom, te je morala
zadovoljiti i njega. Francuz nije u lokal dolazio svakodnevno. Događalo se da
ga ne bude po pet-šest, pa čak i više dana. To je bilo vrijeme kada su Vinko i
Roko imali Lidiju za sebe.
Situacija je kulminirala jednog dana
kada je Francuz Lidiji donio lijepu količinu sexi rublja. Bilo je tu haltera,
čarapa, gaćica, grudnjaka, korzeta... Nije ga bilo gotovo petnaest dana. Kazao
je da je poslovno boravio u Belgiji (u Francusku nije smio). Tražio je od
Lidije da ode gore u sobu i izabere što će od svega donesenoga obući na sebe te
neka se požuri da vidimo kako joj te stvari pristaju. Lidija se nećkala i
pokušala odgoditi to preodijevanje. Francuz i pet-šest njegovih prijatelja bili
su malo bolje raspoloženi, tj. podgrijani alkoholom, i situacija nije mirisala
na dobro. Lidija je pokušala izmisliti razlog zašto mora otići kući no Francuz
nije želio ni čuti za to. Potom je nazvala Tamaru valjda očekujući da bi je ona
mogla izvući. Tamara je ubrzo i stigla. No to je još više napalilo Francuza i
ekipu. Bukvalno im je naredio da odmah odu u sobu i obje odjenu na sebe sexi
rublje koje je on donio. Vidjevši da nemaju izbora učinile su tako. Vratile su
se u lokal za otprilike pola sata. Muškarci su bili više nego zadovoljni ali i
prilično napaljeni.
Kako je još uvijek bilo radno vrijeme
i u lokal su povremeno dolazili i drugi gosti, Francuz i društvo, Lidiju i
Tamaru su izveli na stražnji izlaz lokala u dvorište iza kuće. Sada su obje
znale što ih čeka, pričao je Miljenko, ali tko s đavolom tikve sadi...
Polupijani i narajcani muškarci
okružili su ih zavlačeći im ruke u gaćice. Uskoro su svi imali spuštene ili
otkopčane hlače i trenirke. Držali su u rukama kurčeve a Lidija i Tamara
poslušno su se sagnule uzimajući u usta njihove nabrekle kite. Miljenko je tu
bio samo u ulozi promatrača. On i još dvojica mladića promatrali su scenu sve
dok im Francuz nije naredio da se vrate u lokal. Zadnje što je Miljenko uspio
vidjeti bio je trenutak kada su Lidiju polegli na drveni stol a jedan od
muškaraca uhvatio ju je za noge podigavši ih visoko u zrak zabacivši ih sebi na
ramena. Kroz prozor koji je iz okala gledao na dvorište ništa se nije moglo
vidjeti jer staklo nije bilo prozirno. No jasno se čulo glasno jecanje,
stenjanje pa čak i krikovi.
Nakon otprilike sat vremena Lidija i
Tamara vratile su se u lokal pognutih glava, rasčupanih frizura, zamrljane
šminke i obje suznih očiju. Odmah su otišle na kat gdje su se istuširale i
donekle sredile. Lidija je nazvala Miljenka na mobitel zamolivši ga da pošalje
Vinka ili Roku kako bi im otključao vrata kuće jer nisu željele proći kroz
lokal. Ispred kuće ih je dočekao taksi kojim su se odvezle prema gradu.
Miljenko je završio priču rekavši
kako Lidija poslije toga izvjesno vrijeme nije dolazila u kafić. Nije
odgovarala na pozive. Isključila je mobitel. Čak je ni on nije mogao dobiti.
Stoga je onoga dana i došao u stan. No nisam znao da se u međuvremenu Lidija
nekoliko puta sastala s Francuzom. Uglavnom su to bili kratki sastanci u gradu
na kavi. Dakle pomirili su se,- pitao sam Miljenka. Miljenko se nasmijao
rekavši kako ja još puno toga ne znam ali javiti će mi se kroz desetak dana te
mi ispričati što se u međuvremenu događalo.
Posjeta Francuzovoj kući posebna je
priča. Naime Francuz je kupio kuću u Gorskom Kotaru. Planinsko mirno selo iz
nekog razloga mu je odgovaralo. Vjerojatno je tamo odlazio kada bi u Zagrebu
postalo "vruće". Mutni poslovi kojima se bavio nosili su sa sobom i
određene rizike ali i interes policije. Miljenko mi je ispričao kako su Lidija
i Tamara morale otići s njim do njegove kuće u Gorskom Kotaru. Naglasak je bio
na riječi morale, i jasno sam to osjetio u Miljenkovom glasu. Pitao sam zašto
su morale? Je li im prijetio ili je postojao neki drugi razlog. Miljenko se
ironično nasmijao napravivši kratku stanku kao da premišlja bi li mi ispričao
ili ne bi. No znao sam da je to njegov trik i da će mi nastaviti pričati.
Dakle tih dana Francuz je očekivao
neke svoje "prijatelje" koji su u Zagreb trebali doputovati iz
Belgije. Lidiji i Tamari rekao je kako će s tim prijateljima otputovati u
Gorski Kotar. Tamo će mu oni pomoći cijepati drva za zimu. Tako je baš rekao,
cijepati drva, jer namjerava dobar dio zime provesti tamo. Lidija, Tamara i još
dvije Francuzove prijateljice biti će im u pratnji. No mene je i nadalje
zanimalo zašto su Lidija i Tamara morale ići s njim u Gorski Kotar? Njih dvije
napravile su veliku glupost, kazao je Miljenko. Naime Tamara je posudila nešto
novca od Francuza jer je s jednim svojim znancem, u stvari bivšim ljubavnikom,
ušla u neki posao. O kakvom poslu je bila riječ Miljenko nije znao ili mi
namjerno nije želio reći. Uglavnom nešto je novca zaradila ali u želji za još
većom zaradom uložila ga je u daljnji posao a usput je nagovorila i Lidiju da
od Francuza posudi nešto novca. No stvari se nisu odvijale po planu. Umjesto da
oplode uloženo one su novac izgubile. Tako je Lidija nanovo zadužila kod
Francuza. Koliko točno su se zadužile Miljenko također nije znao. U svakom
slučaju taj Tamarin ljubavnik najvjerojatnije ih je izradio. Pobrao novac, ili
ga možda čak izgubio na kocki, potom je bez traga nestao. Francuz nije imao
milosti. Tražio je da mu se novac vrati. Iz tog razloga su njih dvije morale
poći s njim na cijepanje drva ali dobro su znale da ih tamo ne vodi radi drva.
Francuz im je obračunao kamatu na glavnicu i sada su morale to odraditi.
Unaprijed im je rekao da je to samo otplata kamata.
Dakle tih dana se očekivao dolazak
njegovih prijatelja iz Belgije. Oni su stvarno i stigli No nitko nije znao, a
Francuz nikome nije ni rekao, da su tipovi crnci ili gotovo crnci. Oni su bili
Tunižani s francuskim državljanstvom. Skupa s našim Francuzem
"operirali" su po Francuskoj, Belgiji, Luxemburgu... Zajedno su bili
i u zatvoru. Francuz je u nekoliko navrata spominjao kako su mu oni bili od
velike pomoći u zatvoru i kako je uživao njihovu zaštitu. Dakle na neki način
bio im je dužnik. Vrlo je vjerojatno da su tipovi došli u Hrvatsku jer im je u
Belgiji i Francuskoj postalo previše "vruće".
Kada su Lidija i Tamara ugledale
četvoricu crnaca ostale su zapanjene. Druge dvije djevojke koje je Francuz
vodio sa sobom očito su znale da su muškarci crnci jer nisu bile uopće
iznenađene. Miljenko je rekao kako je slutio da ih čeka pakleni vikend.
Francuz, Miljenko, Roko i četiri žene na put su krenuli Rokovim kombijem dok su
tunižani išli svojim automobilom. Lidija je svoj auto ostavila parkiran u
dvorištu Rokvog kafića i tu ju je u njenom automobilu jedan od crnaca pojebao.
Naime jedan od Tunižana posebno se nabrijao na Lidiju. Jako mu se svidjela.
Rekao je Francuzu da je želi jebati. Francuz mu je odgovorio da će relativno
brzo stići do Gorskog Kotara te kako gore u planinama može u miru pojebati koju
god želi. No Tunižanin je inzistirao da baš sad odmah pojebe Lidiju. Kada je
Lidija shvatila što joj se sprema molila je Francuza da ju poštede jer trenutno
ima menstruaciju. Neka se strpe barem jedan dan. Tunižanin je odgovorio da mu
menstruacija uopće ne smeta. U trenutku dok je Lidija otišla do auta kako bi
uzela još neke stvari Tunižanin je krenuo za njom. Ugurao ju je u auto i bez
obzira što se ona opirala i nastojala se izvući on nije imao milosti. Polegao
je sjedalo suvozača i brutalno je izjebao. Rekao sam Miljenku kako jednostavno
ne vjerujem da je to bilo baš tako. Na to mi je Miljenko rekao neka pogledam u
Lidijin auto i obratim pozornost na suvozačevo sjedalo. Na sjedalu je ostala
velika krvava mrlja. Nije ju kasnije bilo moguće isprati, barem ne do kraja, pa
je Lidija na sjedalo stavila jastučić koji tu prije nije bio. Rekoh kako ću to
svakako provjeriti.
Uglavnom nakon što se Lidija
istuširala i odjenula društvo je krenulo put Gorskog Kotara. Bilo je to u
stvari malo planinsko selo ili bolje rečeno zaseok. Francuz je staru kuću
preuredio i napravio je ugodnom za boravak. Osim njegove kuće tu su bile još
dvije kuće čiji vlasnici su živjeli u Rijeci, odnosno Karlovcu. Još nekoliko
kuća bile su trošne, zapuštene i prazne. Tog trenutka tu u tom zaseoku nije
bilo nikoga osim njih. Prvo selo s trgovinom, restoranom i liječnikom nalazilo
se nekoliko kilometra dalje. Odmah čim su stigli Francuz je ženama naredio da
se skinu. Najprije su ga u čudu gledale ali kada su shvatile da se ne šali
poslušale su ga. Morale su biti posve gole ili su eventualno na sebi mogle
zadržati čarape i gaćice pod uvjetom da su gaćice tange. Jedino nisu morale
biti bose, mogle su biti u cipelama. Miljenko je imao zadatak da vozi, ide u
nabavku i da snima, tj. fotografira. Jedna od žena otišla je u kuću ne želeći
se svlačiti napolju. Kada je Francuz shvatio da je nema poslao je Miljenka po
nju. Ona nije željela izaći van gola. Bila je uplakana i prestrašena. Miljenko
joj je pokušao objasniti da je bolje da posluša kada je bijesan kao ris u kuću
upao Francuz. Izgalamio se na nju opalivši joj šamar, grubo ju je zgrabio oko
struka te bukvalno iznio van.
Miljenko je potom otišao u selo po
još neke namirnice a Tunižani, Francuz i Roko uistinu su se primili cijepanja
drva. Žene su morale pripremiti večeru. Kako je vrijeme prolazilo žene su se
sve više opuštale. Valjda je tomu pridonjelo to što su bile gole. Čak su se
zabavljale na svoj račun. Miljenko je imao zadatak paziti na cure što mu nije
teško palo. Tamara im je morala odnjeti pivo. Crnci su je hvatali za dupe i
sise, gurali joj prste u pičku i činilo se da joj sve to ne pada teško. Bila je
čak dobro raspoložena. Kasnije su kroz prozor promatrale crnce nagađajući kakve
i kolike kurčeve imaju. Jedna od njih pitala je Lidiju kakav kurac ima
Tunižanin jer je znala da ju je ovaj jebao u autu. Lidija je šutjela ne želeći
ništa komentirati.
Napokon su odlučili da je za danas
dosta cijepanja drva. Ušli su u kuću. Tunižani nisu gubili vrijeme. Gole bijele
žene bile su im prava poslastica. Jednu po jednu dovlačili bi k sebi u krilo.
Natezali ih za sise, pljuskali po guzicama, gurali im prste u pičku i šupak...
Isukali su svoje crne kurčeve gurajući im ih u usta. Uslijedila je stanka za
večeru a onda se orgijanje nastavilo. Te noći Francuz je odredio da njih četiri
ženske budu na raspolaganju Tunižanima. Tunižani su ih odveli u potkrovlje kuće
dok su Miljenko, Francuz i Roko ostali u prizemlju. Tu su i prenoćili. Čitavu
noć iz potkrovlja čuli su se vriskovi, glasno stenjanje i jecaji. Crnci su ih
obrađivali brutalno i bez milosti.
Ujutro kada su se žene spustile u
prizemlje na tijelu su im se jasno vidjele masnice, ugrizi i crvenilo. Tunižani
su naprotiv bili dobro raspoloženi. Lidija je Miljenku rekla kako su ih jebali
u sve rupe. Najgore joj je bilo kada su je ševili u guzu. Tamari su u Pičku
ugurali dva kurca istovremeno i mislila je kako će joj se pička rasparati. Tog
dana do kasno poslijepodne žene su imale poštedu. Malo su se oporavile i došle
k sebi. Miljenko i Lidija otišli su u razgledavanje okolice. Prekrasna,
netaknuta priroda, mir i tišina djelovali su opuštajuće. Došli su do jednog
mosta preko potoka. Zastali su na njemu diveći se prirodi kada su se nedaleko
od njih pojavila dvojica Tunižana. Očito su ih vidjeli kada su se udaljili te
su odlučili poći za njima. Nisu se libili tu na mostiću pred Miljenkom zgrabiti
Lidiju u sendvič. Tjerali su je da im puši kurčeve, liže jaja i šupak. Na kraju
su je jebali jedan u pičku a drugi u usta.
Navečer se u kući zabava nastavila.
Sada su bili uključeni svi muškarci, dakle četvorica Tunižana, Francuz,
Miljenko i Roko. Žene su bukvalno bile rasturivane i nije bilo dijela kuće gdje
ih nisu jebali. Na krvetima, podu, na stolu, u kupaonici... Sljedećeg dana
Lidija i Tamara dobile su poštedu. Naime s Rokovim kombijem otputovale su njih
dvije, Roko i Miljenko put Crikvenice gdje je Roko imao kuću. Sex s Rokom i
Miljenkom bio je pravi melem u odnosu na Tunižane. Miljenko je priznao kako mu
jest bilo krivo što su tunižani jebali Lidiju ali s druge strane to ga je
dodatno uzbudilo. I sad se uzbudi kada se sjeti prizora kako crni kurčevi ulaze
u Lidijinu pičku ili u usta. Na povratku iz Crikvenice pokupili su Francuza i druge
dvije djevojke. Vratili su se u Zagreb a Tunižani su ostali još nekoliko dana u
Francuzovoj kući. Kasnije je Miljenko čuo da ih je Francuz otpratio do Rijeke
gdje su ovi nastavli put dalje prema Italiji.
P.S. provjerio sam suvazačevo sjedalo
u Lidijinom automobilu. Uistinu se na njemu nalazio jastuk a ispod jastuka je
bila velika tamna mrlja.
Bivši ženin ljubavnik Miljenko slao
mi je na mail neke priče gdje mi je tančine opisivao kako me je moja žena
varala. Ni sam ne znam koliko je od toga istina ali za neke za koje sam mislio
da ih je izmislio ispostavilo se da su istinite ili barem dobrim dijelom
istinite. Igrao sam se dektetiva, malo istraživao i raspitivao se, te sam na
taj način skupio dosta informacija. Tako sam se uvjerio da je i većina onoga što
je Miljenko pisao bila istina.
Lidija je gadno ostrugala automobil.
Ulubila je vrata i blatobran te ga ostrugala čitavom stranom. Naime pri velikoj
brzini skrenula je s ceste, kotačima zakačila šljunak i to je bilo dovoljno da
je zanese toliko da je oderala električni stup te još k tome i jedan parkirani
kombi. Tako mi je rekla, no ispostavilo se kasnije da je auto stradao daleko
više nego je ona priznala. Rekla mi je kako je auto kod majstora i kako će ona
pokriti troškove popravka a sve zato da se ja ne bi ljutio. Zanimalo me kod
koga i gje je auto. Oklijevala je s odgovorm govoreći kako je poprilično van
grada. No inzistirao sam da ga osobno vidim. Uistinu se ta rdionica nalazila
debelo van grada. No majstori koji su popravljali auto u stvari su bili dobri
poznanici njezina ljubavnika Miljenka. Naravno, ja to tada nisam mogao znati.
Nakon desetak dana dovezla je auto kući i kada sam je pitao koliko je koštalo i
kako misli platiti, odgovorila je kako je digla nešto novca preko kreditne
kartice a ostalo će platiti u još dvije rate jer, kao tako se dogovorila s
majstorima. Dakle, ja sam bio u toj radionici i upoznao dečke koji su radili na
autu no ni slutio nisam da će oni uskoro "raditi" i na mojoj ženi.
Uglavnom ona je lagala. Nije ništa
platila vjerujući Miljenku kako će on to srediti. Mladići koji su popravili
auto inzistirali su na plaćanju i često su je nazivali telefonom. Kako je bilo
sve izglednije da joj Miljenko neće pomoći oko plaćanja računa našla se u vrlo
nezavidnoj situaciji. Kada bi je pitao zašto ti ljudi stalno zovu, odmahivala
je rukom jer, kao trebaju ostatak novca a ona im je rekla neka se malo strpe.
Nekoliko puta sam je pitao ima li ona novca i hoće li ih isplatiti. Uvjeravala
me je da ne brinem i sretala razgovor na neku drugu temu.
No došao je mak na konac i majstori,
a bila su to dvojica mlađih muškaraca, zaprijetili su joj i dali rok do kojeg
mora dostaviti novac. Sad više nije imala izbora. Skupila je nešto novca a na
ostatak oni više nisu željeli čekati. Predložili su Miljenku da im ona to plati
u naturi. Miljenko je napisao kako se i nije previše bunila zbog toga. Štoviše
bez problema je pristala. Dakle, morala je odraditi jednu ratu i to je odradila
tako da im je obojici popušila kurac. Miljenko ju je odveo na jedan proplanak negdje
kod Vukomeričkih Gorica. On je bio sa svojim autom a ona je vozila svoj.
Mladići su stigli u točno dogovoreno vrijeme. Miljenko nije izlazio iz auta već
je promatrao što se događa. Lidija, a i njih dvojica, izašli su iz auta.
Pozvali su je da priđe. Razgovarali su nekoliko minuta prilično žustro. Potom
je jedan od njih dvojice otvorio vrata suvozača na svom autu i pokazao joj da
uđe. Trenutak je oklijevala. Pogledala je prema Miljenku no on se jednostavno
nije želio miješati a osim toga, kako je sam priznao, čitava ta situacija
prilično ga je uzbuđivala.
Lidija je sjela na sjedalo tako da su
joj noge bile vani. Prvi od njih svukao je hlače i gaće te joj prišao. Držao je
kurac rukom i lagano ga drkao. Nagnula se prema njemu i uzela ga u usta. Pušila
mu ga je možda desetak minuta. Svršio je špricajući po njoj. Dok je sperma
špricala, povukla se unazad i nagnula u stranu nastojeći izbjeći mlazove
sperme. Sad je bio red na drugoga. Poslušno je i njegov kurac uzela u usta. No
njemu je trebalo mnogo manje vremena da svrši. Dok je maramicom brisala usta
njih dvojica nešto su joj govorili. Nije ih ni pogledala samo je klimnula
glavom. Mladići su potom sjeli u auto i krenuli. Prolazeći pored Miljenka,
potrubili su i mahnuli rukom. Miljenka je to sve skupa toliko uzbudilo da ju je
istog dana, tj. navečer pojebao u svom autu na parkiralištu kafića.
Nije pojma imala da joj je Miljenko
priredio još jednu vrlo vruću igru. Naime s dvojicom majstora dogovorio se da i
ostatak duga plati u naturi. Nisu imali ništa protiv. Tim više jer im se
pušenje jako svidjelo a sada su je željeli i jebati. Miljenko ih je nagovorio
da je nazovu i prije dogovorenog roka do kada je rekla imati novac i neka
inzistiraju da im plati odmah. Oni su tako i učinili. Te večeri nazavali su je
na kućni telefon i tada su joj zaprijetili da ukoliko sutra ne dođe do njih i
izravna račun sve će ispričati meni, pa i to kako im je dio duga platila
pušenjem kurca. To je bilo dovoljno da se uplaši i da obeća kako će svakako
doći. Miljenko ju je naravno nasanjkao. Ovaj put išla je s njim u njegovom
autu. Po njegovoj priči djelovala je nervozno no on ju je tješio kako će s
njima porazgovarati i pokušati ih uvjeriti da se još malo strpe. Naravno, to mu
nije bilo ni na kraj pameti.
Uglavnom dug je otplatila na zadnjem
sjedištu auta parkiranog u njihovoj, garaži koja im je služila kao radionica.
Obojica majstora pojebali su je a pridružio im se i Miljenko.
Sva trojica izredali su se na njoj i
time je dug bio otplaćen. Danima se zbog toga ljutila na Miljenka jer, bilo joj
je naravno jasno da ju je izigrao.
Preuzeto sa:
rogonja-zg.blogspot.com